Blog i kolumna

ZANEMARITE STRAH I POČNITE ŽIVJETI OVDJE I SADA

Dragi moji prijatelji, poslovni partneri, čitatelji i pratitelji!

Kao i svake godine tako ću vam se i ove obratiti i poručiti osobnu novogodišnju čestitku i poruku za nadolazeću 2018.g., a kako drugačije nego samo pozitivnu!

Iako svjesna i realna po pitanju trenutne situacije u zemlji i raspoloženja među ljudima, ne mogu protiv sebe kao motivirajuća trenerica, nego pisati s optimizmom i uvijek prisutnim opcijama i uvidima koje nesvjesno iz osjećaja straha i neizvjesnosti zanemarujemo kad se nađemo pred zidom i do grla u problemima.

“2017” godina straha i neizvjesnosti!

Budimo realni i nazovimo stvari pravim imenom, 2017. godina je godina masovnog iseljavanja i izumiranja stanovništva.

Kao takva, iznjedrila je mnoga ne baš optimistična stanja i situacije u kojima se naš narod i nije baš snašao za razliku od političara i vodećih na vlasti. Oni su opstali, a narod se poput rakove djece razbježao po svijetu u potrazi za nekom novom domovinom, boljom budućnošću i srećom, a mnogi su otišli s ovog svijeta od sramote, tužni, osiromašeni i razočarani u život, ljude i ideale za koje su se borili.

Kaže se: „Granice su otvorenije više nego ikada, sloboda izbora postoji, pa tko voli neka izvoli“. Za ulazak u Europu smo dali svoj glas pa čemu strahovi od pada nataliteta, broja stanovnika i eventualnog uvoza radne snage? Strah je itekako sve prisutan i vreba nas sa svih strana, a za to su se pobrinuli mediji i vladajući. Postoje pravila kako se narod kontrolira i drži u šaci – putem medija i negativnih vijesti, već viđen i poznat recept. Zavadi, zastraši i vladaj!

Onda nas malo na kapaljku pomiluju po glavi, obaspu bombastičnim naslovima u blagdanskom ozračju s puno vjere i nade i manipulativno uvjere kako ćemo u 2018.g. konačno dostići rast iz davne 2008.g. kada smo baš dobro svi skupa u Lijepoj Našoj sretni živjeli.

Ne znam kako, no neizvjesnost i strah nekako uvijek ostanu visjeti u zraku i nadviju se poput tamnih oblaka i ne daju nam da do nas dopre sunce i vedro nebo pod kojim smo se rodili.

Ako narod ne razazna bolje od goreg biti će mu kao do sada

Činjenica i brojke nas pak upućuju na negativne pokazatelje i na drugu stranu medalje realnosti i stvarnosti, gdje i dalje mladi ljudi pa i cijele obitelji odlaze zbog nezaposlenosti i egzistencije, tvrtke i obrti propadaju i odlaze u stečaj.

Blokiranih je sve više, odnosi sa skoro svim susjednim zemljama su sve samo ne odnosi, a dobro od lošega više i ne vidimo jer ne da ne napredujemo već lagano propadamo svi skupa u živi pijesak koji nas vuče prema dnu i ne pušta.

Pa kako onda dalje i kome vjerovati? Brojkama ili vladajućima? Sebi ili lažnoj projekciji moguće budućnosti?

Zapitajmo se, jesmo li u strahu ili smo u blagostanju? Živimo li gore ili bolje? Budimo bar jednom iskreni sami prema sebi!

Davno je Otac domovine dr. Ante Starčević govorio: „Ako narod ne razazna bolje od goreg, bit će mu kao do sada“.

A što znači bit će nam kao do sada i može li biti gore nego što jeste? Može!!

Osvijestimo svi skupa vlastitu realnost. Demografi nas na to upozoravaju, stručnjaci nas na to upozoravaju, no mi kao da ne vidimo, ne čujemo i ne osjetimo hladni dah zime koja nam tek dolazi i koja sa sobom nosi daljnju demotiviranost, bezvoljnost i nemoć naroda da ugleda dobro i potencijal kojega ima i u našoj zemlji i u našim ljudima, samo smo ga od straha zaboravili i ne možemo ga od problema ugledati i ponovo pokrenuti.
Dok ne ugledamo dobro i ne učinimo vlastitu introspekciju kako nam je Premijer ovih dana i sam poručio, dobro je uočiti stvarnost i postati odgovoran za posljedice koju nam donosi ta ista stvarnost. Nadam se da se to odnosi i na njega i njegov tim. Introspekcija = samoopažanje, pogled u sebe!
S druge strane Predsjednica nam poručuje da imamo izvanredno stanje i kako trebamo svi skupa početi živjeti, a ne životariti.

Zapitajmo se živimo li svoji na svome ili životarimo?

Hrvatskoj treba masovni „reset“!

Krenimo onda redom i prihvatimo paradoks današnje stvarnosti u Hrvatskoj, preuzmimo pojedinačno odgovornost za vlastite postupke jer činjenice su sljedeće:

  1. U Hrvatskoj i dalje štitimo kriminal, potičemo korupciju, umjesto da štitimo poštenje, rezultate, transparentnost i suradnju.
  2. Svjesno spašavamo potonule brodove s tuđim novcima, umjesto da ih pustimo da potonu i da sami vode svoje bitke.
  3. Prodajemo obiteljsko srebro i uzimamo budućim naraštajima integritet i slobodu za koju su se borili njihovi očevi.
  4. Na prirodna bogatstva gledamo kao da su teret, a ne besplatni resursi.
  5. Ljudi su nam trošak , a ne potencijal pa neka idu trbuhom za kruhom.
  6. Hrvatsku pamet i znanost ne cijenimo, već ih se odričemo i prepuštamo slavu drugima.
  7. Poduzetnike i obrtnike i dalje kažnjavamo umjesto da ih motiviramo.
  8. Reprogramiramo kredite, umjesto loša uvjerenja i vlastite vrijednosti.
  9. Djecu programiramo i dalje na zaostalim programima iz 41. i 91. na načetim i oronulim temeljima obrazovnog sustava.
  10. Razvijamo informacijski sustav, a emocionalna inteligencija je većini nepoznat pojam.
  11. Ulažemo u oružje i opremu, umjesto u tvornice i gospodarstvo.
  12. Zelenu i Plavu Hrvatsku napuštamo i prodajemo umjesto da ih spajamo i razvijamo.
  13. Postotak koji i dalje raste je na uvozu nekvalitetne hrane koja nas truje dok nam njive zjape ne obrađene i zapuštene, a zdravstvo propada i nazaduje… i tako dalje i tako dalje.

Sve u svemu živimo u tužnom vremenu beznađa, kada nam nedostaje i kruha i igara i onih osnovnih životnih vrijednosti za koje se vrijedilo boriti, kao što su ponos, prkos, napredak i prosperitet.
Kako ih pokrenuti, a da ne bude ponovo rata i nevolja koje nas jedino tada ujedine?

Kako se ponovo izdići iz nemoći, neizvjesnosti, straha od budućnosti i kako vratiti vjeru u ljude i dobro?
Odgovor leži u svakome od nas u svakom pojedincu i preuzimanju odgovornosti za vlastite izbore i nedjelovanje.

Hrvatskoj treba masovni „reset“ kako bi krenuli ispočetka, za dobrobit naroda, djece i budućnosti ove predivne Bogom dane zemlje.

„Reset“ znači riješiti se straha od budućnosti ali i straha od sadašnjosti, jer više nemamo što izgubiti.
Dostojanstvo su nam uzeli, no vjeru u dobro ne mogu i neće.

Dovoljno je da svi skupa progledamo u mogućnosti koje nam mogu ponuditi promjene, nove navike i nova ponašanja.

Riješiti se straha znači ostati tu gdje jesmo i izaći na mač srama, neimaštine i nemoći i reći jasno i glasno: Mi to ne zaslužujemo! Naša djeca to ne zaslužuju! Nismo se borili za zemlju koja ne osluškuje bilo vlastitog naroda. Nismo dali glas ljudima koji gledaju samo vlastite interese i koji ne rade za boljitak i napredak zajednice već se brinu samo za sebe i svoje bližnje i stranački podobne i nekvalitetne ljude.
Riješiti se straha znači dati priliku dobrim i novim iskustvima i ljudima koji postižu rezultate.

U Hrvatskoj i našem društvu leži potencijal koji može i mora iznjedriti bolju perspektivu.

Dobri i pametni ljudi postoje tu oko nas!

Postoje ljudi koji unatoč svemu i svima opstaju na pošten i radišan način i njima treba dati priliku.
Oni su koliko god bili izvan sustava prisutni tu u sustavu, uvijek u srcu nose svoje domoljublje i svoju zemlju i mogu spriječiti potpuno izumiranje našeg naroda vođenog pogrešnim ljudima iznutra.

Naša zemlja ima potencijal i u prirodi i u čovjeku i to u svim strukturama. Treba ih samo izvući na površinu i umrežiti njihove vrijednosti u ogromnu snagu koja stvara i gradi napredak.

Pozovimo svi skupa te ljude da iskorače izvan svojih okvira i hrabro ustraju u svojim talentima i ukažu na nove perspektive.

Tu su oni oko nas, samo ih trebamo zamoliti da se otvore i povežu.

Izađimo svi skupa iz tame i dajmo svjetlosti priliku! Hrvatski narod je preživio puno toga pa će i ovu krizu identiteta i opstojnosti.

Zdravo tkivo može iscijeliti ono bolesno ako ga tretiramo i njegujemo i oslobodimo nametnika.
Prebacimo fokus na dobre, poštene, marljive i sposobne ljude, odmaknimo se od onih koji nas otvoreno gledaju u oči i lažu. Ne dajmo im više pažnju i oni će nestati. Oni se hrane našim strahovima i našom slabošću.

Moć je u svakom pojedincu, no potrebno je da se oslobodimo okova prošlosti, strahova od budućnosti i da pogledamo svako sebi u oči i otvoreno si kažemo kakav život želimo.

Želimo li živjeti ili životariti?

Želimo li da nam djeca imaju domovinu ili da odgajamo djecu u tuđini i dozvolimo da postanu tuđinci koji se neće niti sjećati svog naroda, svojih roditelja i rodne grude?

Zapitajmo se i maknimo povoje s očiju, skinimo lažne maske trenutnih materijalnih zadovoljstava, odbacimo strahove, preuzmimo uzde svog života u svoje ruke i počnimo živjeti ovdje i sada sa svim pravima kojima smo rođenjem dobili. S pravom na slobodu govora, s pravom na dostojanstvo, život i napredak.

Stvoreni smo da se razvijamo, a ova zemlja ima uspješne ljude i potencijal.

Dobri ljudi su oko nas, samo ih treba izvući na površinu iz mulja u kojem smo se svi našli. Trebamo im reći u pravom trenutku „hvala što postojite“ i što nećete dozvoliti da odemo svi skupa putem bez cilja.
Naša zemlja može više i bolje! Naša zemlja smo svi mi i vi i ja i naša djeca!

Ako već i pomislimo da je za nas kasno, vjerujte za našu djecu nikada nije.

Zbog njih se vrijedi ne predati! Zbog njih vrijedi iskoračiti u hrabrost i dati svoj mali doprinos boljoj i pravednijoj budućnosti.

Zbog njih vrijedi vjerovati u bolju i sretniju zemlju, poštene i dobre ljude.

Zbog njih je pametno prihvatiti za ruku „dobro“, biti pošten i marljiv i vjerovati i nadati se boljem sutra sada i ovdje.

Izbora nemamo, a moć je u nama!

Raspoloženje i stanje jednog naroda, političko, gospodarsko, obrazovno, kulturno, ideološko se uvijek može ispraviti i potaknuti na bolje dokle god ima dobrih i pametnih ljudi, zdravih skupina i pojedinaca.
Nitko i ništa ne može spriječiti bolju budućnost nacije ako se pojedinci osvijeste i probude.

Zato u 2018.g. pobijedite osobne strahove, prepoznajte dobro, zanemariti loše i budite svjetlo u dobrom okruženju, stvorite ga svako pojedinačno i dat ćete priliku dobrim iskustvima da se i ostvare.

Sretnu, dobru, zdravu i uspješnu Novu 2018. g. vam želi tim Samo pozitivno i urednica

Mara Majstorović